Mon Blan iz ugla naših planinara: “Bijela planina“ surovost i veličanstvenost prirode na jednom mjestu

Članovi Planinarskog društva “Volujak” – Radoš Milošević, Jelena i Nada Jovović vratili su se sa alpinističkog podviga na najviši vrh Alpa i zapadne Evrope sa finalnim usponom na najviši vrh 4800 metara nadmorske visine.

Pohod na Mon Blan podržao  je Kabinet načelnika.

Prepuni utisaka, sa nezaboravnog putovanja, koje je sve samo ne nešto obično, prenijeli su našim čitaocima, te podijeli  neke od anegdota i ono po čemu će pamtiti. Adrenalin i ljubav prema netaknutoj prirodi, isprepletena sa avanturizmom ali i rizikom nešto je što staje u njihovom uvodu.

Opasnosti na pretek, od glečerskih pukotina do lavina, jakih udara vjetra, led, sve su to neke opasnost koje ih nisu zaobišle na putu ovog poduhvata.

Radoš Milošević naglasio je da je ekspedicija otišla pripremljena na Alpi, te da je ovo veliko i neprocjenjivo alpinističko iskustvo za njih.

„Mon Blan je zahtjevan, da bi došli do vrh, između ostalog,  idete pješke preko četiri glečera, jedne ferate, kao i mnoštvo ledničkih pukotina. Ako vam kažem da smo oko 17 časovova imali od doma do vrha  i nazad zamislite koliko je to naporno. U principu, vrijeme nam je išlo na ruku, jer smo imali dobru vidljivost što je važno“, istakao je Milošević dodavši da je povratak bio još teži do samog uspona, te da su se susreli i sa temperaturom od -20 stepeni Celzijusovih.

Besprijekorna pripremljenost i mentalna snaga

Alpinistički podvizi ne dolaze preko noći, na njihovom putu su prepreke, ali i besprijekorna pripremljenost i fokusiranost.

Prema riječima Jelene Jovović, ništa se ne dešava slučajno, iza svega stoji trud i rad, a da bi se neko uopšte usudio popeti Mon Blan rutom kojom smo mi prešli mora imati iskustva u planini.

„U proteklom periodu smo se marljivo spremali za ovaj poduhvat. Traverziranje glečerskih pukotina, opasnost od lavina, uski greben čija širina iznosi od metar do pola metra, jaki udari vjetra, led, sve su to samo neke opasnosti koje su nas čekali na ovom poduhvatu. Zbog toga je izuzetno značajna bila fizička i tehnička spremnost, kao i mentalna snaga. Fokus i pažnja u svakom momentu su apsolutno prisutni i to traje tokom celokupnog uspona koji zahtjeva potpunu prisutnost. U proteklom periodu dosta zimskih uspona nam je pomoglo da cjelokupna ekspedicija protekne bez ijednog problema“, kazala je Jelena Jovović.

Nada Jovović ističe da  prije samog polaska na ekspediciju nisu zanemarivali nijedan faktor iznenađenja. Znali su, priča nam, da je aklimatizacija ključna za uspješnost ekspedicije i boravka na nadmorskim visina koje ih čekaju.

„Aklimatizacija na visinu je proces prilagođavanja tijela na smanjeni nivo kiseonika u vazduhu i samim tim ako se tijelo ne uspije aklimatizovati nastupa visinska bolest koja može biti velika prepreka. Ona nastaje usled brze promjene nadmorske visine i manifestuje se reakcijom tijela kroz glavobolju, mučninu, otežano disanje, umor, nesvjesticu i sl. “, rekla je Nada Jovović.

Mali među planinama, a opet veliki među ljudima

Nakon putješestvija, ostaje iz njih veliko iskustvo i mnoštvo anegdota. Nada, još jednom apostrofira da svaki odlazak na planinu zahtijeva puno opreza, a kada je u pitanju odlazak na vrh Alpi, onda je to utrostručeno.

„Imali smo bojaznosti, razmišljanja šta može poći neplaniranim tokom. Ali, to je sve prirodno i znak da se planini pristupa sa strahopoštovanjem. Što se tiče zanimljivosti, anegdota, njih uvijek ima. Zanimljivo je posmatrati ljude koji u ponoć kreću na završni uspon na Mon Blan. Svako je sa svojim mislima. Vjerovanjima. Strahovima. Onda shvatimo koliko smo u stvari svi isti. Koliko dajemo priliku sebi da rastemo i razvijamo se sa planinom. Koliko smo mali među planinama, a opet veliki među ljudima“, dodala je ona  i još jednom zahvalila Kabinetu načelnika i Sindikatu RiTE Gacko na podršci.

Kako ističe, na takvim usponima je bitna fizička spremnost, ali je mentalna presudna. Susreti sa opasnostima, hladnoćom, udarima vjetra, ponestajanjem snage.

„Sve je to sklop koji podršku traži u mentalnoj snazi. I kada to sve izdržite, pregurate, onda možete reći sebi “pa baš ti svaka čast”. Za nekoga je to vjerovatno trivijalna, opasna stvar, a za mene je to življenje. Čovjek stremi življenju kroz želje. Sami put do ispunjenja želje je put kada čovjek raste i sazrijeva. A postignuti cilj je samo tačka na kraju knjige, zatvaranja korica i brzi odlazak za pronalaženje nove životne knjige“, dodala je Nada Jovović.

Pogled sa vrha – neprocjenjivo

Mnogi sanjaju, posebno oni koji osvajaju prvo lokalne, a kasnije i vrhove u regionu da dožive pogled sa Mon Blana. Ekspedicija iz naše opštine, uspjela je.

„Ovaj dio Alpi, oko Mon Blana je potpuno drugačije od svega gdje sam bila. Tek ovdje vidimo surovost i veličanstvenost prirode. Glečerske pukotine kojima se ne vidi kraj (kažu i više od 50 metara), zagušljujući prodorni zvuk lavina koje su ovdje svakodnevica, čine da svakim korakom na ovoj planini osjećaš strahopoštovanje i zahvalnost. Zahvalnost za jedinstveno iskustvo i privilegiju nalaziti se na jednom takvom mjestu. Konstantne opasnosti, jaki udari vjetra, ogromni minus, ništa nije umanjilo ljepotu ovoga djela Alpi. Zahvalnost univerzumu što nas je darovao ovakvim doživljajem je ogromna, uz nadu i želju da ćemo se još družiti sa ovom lijepom, bijelom planinom“, dodala je Jelena Jovović.

Sada za hrabre naše sugrađane slijedi odmor, a već nakon toga pripreme za nove uspone.